Na današnji dan rođen heroj Rifet Koprdža – Zlatni ljiljan čije ime živi među saborcima i narodom

Na današnji dan, 30. maja 1974. godine, rođen je Rifet Koprdža – Spržo, jedan od najhrabrijih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine i nosilac najvećeg ratnog priznanja, Zlatnog ljiljana.

Iako nije bio rođeni Kakanjac, među svojim saborcima iz Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade bio je prihvaćen kao jedan od njih. Upravo su Kakanjci bili njegovi prvi saborci i braća po oružju, s kojima je dijelio najteže ratne dane, ali i neraskidivo prijateljstvo koje je trajalo do posljednjih trenutaka njegovog života.

Da je danas među nama, Rifet Koprdža bi proslavio 52. rođendan. Sudbina je, međutim, htjela da njegov životni put bude prekinut prerano – kao šehid je preselio 15. juna 1995. godine, u svega 21. godini života.

Rođen u vareškom selu Kadarići, Rifet se od prvih dana agresije uključio u odbranu Bosne i Hercegovine. Već od 1. aprila 1992. godine bio je na prvim linijama odbrane, a od oktobra 1994. godine postao je pripadnik elitne Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade.

Saborci ga pamte kao izuzetno hrabrog, vedrog i odlučnog mladića. Njegovo lice, kako je zapisano u ratnim svjedočenjima, moglo je krasiti naslovnice omladinskih časopisa, ali je rat učinio da ga umjesto toga prepoznaju po maskirnoj uniformi i bombi koju je uvijek nosio okačenu iznad srca.

Tokom ratnog puta više puta je ranjavan, ali ga to nije zaustavljalo. Posebno se pamti događaj iz operacije oslobađanja Vlašića, kada su neprijateljski meci pogodili okvir municije u njegovom prsluku i kundak puške, dok je jedan metak prošao kroz kragnu njegove košulje. I tada je ostao nepokolebljiv.

Njegova odlučnost najbolje se ogleda u riječima koje je izgovorio nakon jednog ranjavanja, kada su ga pokušavali zadržati van borbenih dejstava:

„Ovo ti je bolan moja nahija i ja tu moram biti, bez obzira na ovo“, govorio je pokazujući zavojem umotanu ruku.

Dan prije pogibije, osjećajući da ga put vodi prema rodnom kraju i mjestu gdje je izgubio brata, rekao je:

„Znaš jarane, neki osjećaj me nosi, pomalo čudan, jer godinama čekam da zagazim u onu šikaru gdje mi je buraz poginuo… Moram tamo da naplatim dug.“

Te riječi ostale su zabilježene u knjizi Sedma autora Taib Terović.

Rifet Koprdža poginuo je na području Nabožića, na ilijaškom ratištu, obavljajući dužnost izviđača Sedme muslimanske viteške oslobodilačke brigade. Za iskazanu hrabrost posthumno je odlikovan priznanjem „Zlatni ljiljan“.

Posebno mjesto u njegovom ratnom putu zauzima prijateljstvo sa kakanjskim herojem Mensur Bliznović Ramos. Njih dvojica bili su nerazdvojni saborci, a sudbina je htjela da obojica polože živote za domovinu na gotovo istom mjestu, u razmaku od samo mjesec dana.

O Rifetu je Ramos jednom rekao:

„Bio je istinski heroj ovog podneblja, a njegovom smrću izgubili smo mnogo toga. Taj borčina vrijedio je bar za deset drugih. Teško će se još jednom roditi takav.“

I Rifet je o svom saborcu govorio s posebnim poštovanjem:

„Što on, bolan, ošacuje, to ti je sigurno tako. Zna čovjek svoj posao, a Bogami znamo ga i mi slušati.“

Danas, više od tri decenije nakon njegove pogibije, ime Rifeta Koprdže ostaje simbol hrabrosti, odanosti i nesebične ljubavi prema domovini. Njegova žrtva i djelo trajno su upisani u historiju Bosne i Hercegovine, a sjećanje na njega nastavlja živjeti među saborcima, porodicom i svim ljudima koji cijene slobodu za koju je dao ono najvrijednije – svoj život.

Neka je vječni rahmet i slava heroju Rifetu Koprdži – Sprži, Zlatnom ljiljanu i šehidu Bosne i Hercegovine. 🇧🇦🕊️