Kad je Ponoćka bila praznik za sve Brezane
Piše: Despot Čepa Mojsilović
Za Brezane je Ponoćka oduvijek bila poseban dan – ili bolje rečeno veče – ravno vikendu, bez obzira na to koji dan u sedmici je padala. Tog dana sve se podređivalo jednom cilju: večernjem izlasku i odlasku na Ponoćku.
Zima je tražila pripremu, pa se prije svega svraćalo u neki od gradskih kafića da se ljudi ugriju i saberu. Kako se ponoć približavala, naši sugrađani katolici upućivali su se prema crkvi svete Barbare na ponoćnu misu. A s njima – ili tik uz njih – dolazili su i ostali Brezani, ništa manje važni u cijeloj toj ceremoniji zajedništva.
Dolazilo se u raji, grupno. Neki su ostajali u krugu crkve, neki bi ušli unutra, čisto da osjete taj poseban šmek Ponoćke. I ono najvažnije – niko nikoga nije pitao kako se zove, kojoj vjeri pripada ili odakle je. Svi su bili jedno. Svi su bili – Brezani na Ponoćki.
Nakon Ponoćke, slavlje se nastavljalo. Većina bi se zaputila u obližnje kafiće kako bi se proslavio dolazak Božića i čestitalo komšijama. Noć bi se protegla duboko u ranu zoru u Sovi, Robiju, Jim Beam-u, Evropi, Dominu, a posebno u Mimozi. Kući se vraćalo ujutru, sa horkama i osmijehom koji je govorio više od riječi.
Večeras je Ponoćka.
Sretan Badnji dan i Badnje veče svim Brezanima. ❤️
Ako ste svjedočili nekom događaju i želite podijeliti informacije javite se na mail brezax221@gmail.com
