ŽUPČA (iz knjige “VISOČKA NAHIJA”)
Naselje je u dolini rijeke Stavnje, na lijevoj joj strani, ali vrlo zaklonjeno.
Od Sovrla na jugu dijele Župču, Budalasta Strana i potok Blaca, na zapadu je rijeka Stavnja.
Na sjeveru čine granicu šuma Palež i Preševina, a od Izboda dijele Potok i Gorice.
Prema Podgori na istoku nema izrazite granice.
Sa juga i sjevera zaklanjaju ovo naselje pomenute strane i bregovi, a sa zapadne nekoliko humki Stupovi, između kojih ide put iz sela u polje.
Nasred sela je glavna česma, a oko sela ima nekoliko slabijih česama.
Još su u selu i četiri bunara.
Kad su veće kiše, voda od česme udari kao potok pored klanica i raznosi đubre iz sela po njivama, i zbog te se vode ljudi ponekad i tuku.
Njive su oko sela, ali ih je najviše u polju kraj Stavnje. Zovu se: Mramori, Trnovača, Nizpolje, Milotoča, Pobrežnjača, Podlugovi, Mladine, Ograde, Krčevine, Ovsari Ulice, Potkuće, Uzgornice, Stupovi, Jasike, Strane, Brdasca, Kamenjače, Doca, Kitovače, Preščenikovi, Dolovi, Gorice.
Ispaša je po Budalastoj Strani i ledini Vidonji iznad seoske česme; s ispašom je selo vrlo oskudno. Međutim šume nema nikako, ali ima tragova od nekadašnjih šuma.
Selo je zbijenog tipa a sve su kuće pored dvije ulice koje se sastaju kod glavne česme i čine jedan ugao. Jedini izuzetak čini kuća pravoslavnih Radića, koja je za 100 m udaljena od ostalih muslimanskih.
Zbijen tip nastao je diobom zadruga i prikupljanjem doseljenika.
I ovo je naselje vrlo staro, ali je u njemu malo starina.
Ima samo jedan srednjevjekovni stećak, „kaurski greb“, na Goricama.
U muslimanskom groblju ima dosta starinskih nadgrobnih spomenika.
U sicilu sarajevskog mule za 1565/66. god. naselje se pominje kao Župča ili Žukča.
Na jednom mjestu zabilježeno je da na mjestu Dubravi ima komad vinograda, a na Ukrini komad bostana.
Na drugom mjestu je bilješka o prodaji baštine „Šaban“ za 3300 akči Turhanu i Karahozi sinovima Oruđevima.
Ta baština imala je 17 djelova: njive u Jazu, Jasičju, Zavinici, dvije čaire po imenu Do, njivu u Bairu, dvije njive u Motci, njivu u Potoku, njivu blizu groblja, pa blizu krčevine i još neke čija se imena nisu mogla pročitati.
Neki od tih naziva postoje i sada (Jasike, Potok, a možda i krčevine).
Ako ostali nazivi više zaista ne žive, oni su zamijenjeni drugim, a to je sasvim obična pojava.
S druge strane ovi podaci ukazuju na raniju kulturu vinove loze i na krčenje još u 16. vijeku.
Danas u selu žive gotovo sami muslimani; Radići su jedina pravoslavna porodica u selu, a prije njih u Župči su bili pravoslavni Erići.
Starincima, „Bošnjacima“, smatraju se ovi rodovi:
- Begići (2),
- Hodzići-Pašići (4),
- Muratovići (10),
- Salčinovići
- Opačini (2),
- Omerhodzići
Belići imaju nadimak Tulići, a jedna grana Muratovića zove se Sokolovići. Jakovići (3) i Avdukići (3) čine jedan rod i starinci su.
Dinari (5) su nepoznatog porijekla; oni se smatraju starincima, ali to nije ni malo vjerovatno, jer ih zovu i Hercama, što bi značilo da su iz Hercegovine.
Sem toga, na Seocu se jedno vrelo zove Hercina Voda, i vjerovatno je prozvano po njima.
Odavna su u selu i ne znaju da li su doseljeni Čehići (6).
Imamovići (6). – Pradjed im je doselio iz Fojnice.
Po djedu Hodzi zovu ih i Hodzićima.
Čorbe (3). … Doseljenici su.
Po jednom saopštenju starinom su iz Užica, a Čorbama su prozvani što im je neki starjenik bio kuvar u vojsci i dijelio čorbu.
Po drugima rod su s Bulbulušićima na Kamenicama.
Prvo je vjerovatnije.
Bajramovići (2) su doselili iz Sovrla prije 55 godina.
Suljagići (1) su rod Suljagićima na Vlaškovu i Hašimićima, i doselili su iz Podlugova.
Pravoslavni Radići (1) su doselili iz Potoka prije 50 godina, a starinom su iz Krajine.Iznad sela je staro muslimansko groblje u koje se i sada kopaju.
Ako ste svjedočili nekom događaju i želite podijeliti informacije javite se na mail brezax221@gmail.com
