Put Čestitosti
Čovjek sam koji nikad nije klečao pred lošim.
Zlo me nije zavelo, niti mi je poniznost pred nepravdom bila opcija. Naučio sam da je snaga u dostojanstvu, a ne u strahu.
Od pametnijih sam učio. Slušao sam riječi mudrih, upijao znanje, razumijevao život iz tuđih iskustava.
Nije me bilo stid priznati da ne znam, jer onaj ko misli da sve zna , zatvorio je vrata napretku.
Svaka lekcija koju sam prihvatio bila je stepenik više ka čovjeku kakav želim biti.
Starije sam uvijek poštovao.
Njihove godine nosile su priče, njihove bore skrivale su borbe.
Poštovanje nije pitanje zasluga, već odraza mog karaktera. Nikad nisam gledao s visine one koji su prošli više puta stazama na kojima ja tek ostavljam trag.
Neljude sam ignorisao.
Vlast sam uvijek mrzio…Njihove laži i zaluđeni narod koji u njihove laži vjeruje uvijek sam smatrao odrazom poniznosti tog naroda i nemogućnosti da odvoje istinu od laži…Ja gledam svijet oko sebe drugačijim očima…
Nije vrijedilo trošiti riječi na one koji ih nisu razumjeli, niti ruke pružati tamo gdje je samo praznina odzvanjala. Neke bitke nisu vrijedne borbe, neki ljudi nisu vrijedni truda.
I tako, kroz život koračam uspravno, znajući ko sam i šta nosim u sebi.
Jer ne gradi se čovjek onim što uzima, već onim što daje.
Piše: Nefić A.
Ako ste svjedočili nekom događaju i želite podijeliti informacije javite se na mail brezax221@gmail.com
