Bracina kuća
U svakom gradu postoji kuća koja nije samo od krova, cigle, maltera I temelja ,već od dobrote i ljudskosti.
U Brezi, to je bila kuća Pavlić Ernesta, ili Brace,kako su ga svi od milja zvali .
To je bio je čovjek koji je svojom mirnoćom i osmijehom znao razoružati i najtvrdokornije brige.
U njegovom pogledu uvijek je bilo razumijevanja, a u njegovim riječima – savjeta više nego u ijednoj knjizi.
Stolar po rukama, ali po duši – umjetnik.
Sve što je pravio, bilo da je komad namještaja ili prijateljski odnos, radio je s jednakom posvećenošću. Njegove ruke nisu samo oblikovale drvo, nego su oblikovale i dušu – pomogle starijem, posavjetovale mlađeg, ili samo potapšale po ramenu kad je trebalo.
Gdje god je trebalo, Braco je bio tu – prvi da pomogne, a zadnji da traži išta za sebe. Skroman, tih, a tako velik.
Brezu je volio svim srcem. Nije to bila ljubav iz obaveze, već iz duše – kao što se voli rodna kuća.
Bio je uvijek glas razuma , onaj koji nije vikao, ali se uvijek čuo.
Danas, kad Brace nema među nama, njegova kuća možda više ne zadrhti od njegovog smijeha, ali u svakom čošku Breze još se osjeti njegov trag.
I red je – ljudski je – da ga se barem ovako prisjetimo.
Da kažemo hvala za sve osmijehe, savjete, kafe, prijateljske riječi i ono “de, ne sekiraj se, sve će to proći”.
- Jer ljudi poput Brace možda odu tiho… ali …..Takvi ljudi ne odlaze zauvijek.
Oni samo promijene adresu — iz naše blizine u naša srca. ❤️
Ako ste svjedočili nekom događaju i želite podijeliti informacije javite se na mail brezax221@gmail.com
