Pričao mi babo, dedo bi reci, jah.
Aršin srodan u snazi riječi
i još bi reci, sabur inšallah
mučan je trnjiv put sav preći.
Naš je dedo besjed besjedio
uz debelu cigaru duhana i dima
fildžan kahve na ognjištu cijedio
nama dalek i potežak svima.
I mačak je kraj peke čekao samuna,
vjeruj sine babo bi mi reci
kuso je dedo i čorbu od limuna.
Tad ne skontah, a sad velim djeci.
Jah djeco, jah, sabur inšallah.
Romori prženice Bosna je ukleta
malo banluk, pa navale vallah
i samo zato što smo šičar hamaleta.
I samo zato što smo željni mira
oprostiti znamo, zaboraviti sine nemoj,
pitka voda sa tuđega vijera
za gosta je varenika u nevolji golemoj.
Idriz Avdukić, 1994. godine
