ČEŽNJA
Dok fijuće vjetar i sitna kiša pada,
Sve duže su noći, a sve kraći dani,
Evo, prođe ljeto i jesen prolazi,
Studen je u meni, a studen i vani.
Leluja svjetlost s dogorjele svijeće,
Poneka silueta bljesne u toj noći,
Tišina grobna svuda oko mene,
A u pismu nada; možda ćeš i doči?
Da li će uskoro, kao nekada davno,
Razbiti tamu meni drago lice,
Hoće li mi suze preteške i bolne,
Obrisati ruke moje djevojčice.
Ja te molim dođi; ne čekaj, oprosti,
Budi mi mehlem tu na živoj rani,
Bez tebe nema sreće ni radosti,
Ti si moja svjetlost u vječitoj tami.
Tekst napisao: Zijad Frljak, 1971. godine
